Pišem ovo kao netko tko je rođen i odrastao u Hrvatskoj, ali tko si – ironično – sve te slavne ljepote naše obale jedva može priuštiti. Da, hrvatska obala je bez sumnje jedna od najljepših na svijetu. More je kristalno čisto, zalasci sunca izgledaju kao s razglednice, a stari gradovi poput Dubrovnika, Splita ili Rovinja zrače poviješću i šarmom. Ali kao što već znamo, za prosječnog Hrvata, pogotovo mlađeg, odmor na Jadranu postaje luksuz.
Raj za turiste
Turisti obožavaju našu obalu. I ne krivim ih. Dolaze iz Njemačke, Austrije, Francuske, Amerike – i s pravom uživaju. Njima je smještaj za 100 eura po noći normalna stvar. Nama je to tjedna plaća, ako radiš studentski posao. Cijene u sezoni su potpuno izvan kontrole. Kuglica sladoleda – 3 eura. Kava – 4. Parking? Ako ga nađeš, platiš ga kao da si parkirao u centru Pariza.
Apartmani za iznajmljivanje, ali ne i za življenje
Velik broj domaćih više ne živi u centrima obalnih gradova jer se sve pretvorilo u apartmane za iznajmljivanje. Cijene najma su poludjele, a život u gradovima poput Splita ili Dubrovnika postaje realnost samo za one s ozbiljnim novcem – ili turistima koji ostaju tjedan dana. Mladi odlaze, i to ne zato što ne vole more, nego zato što si ga više ne mogu priuštiti.
Ljeto? Radije u Slavoniju
Iskreno, više mi se isplati otići kod frenda na selo nego pokušavati “uživati” na moru gdje ću potrošiti cijeli budžet na jednu večeru i ručnik na plaži. Neki moji prijatelji koji rade sezonski, ironično, provedu cijelo ljeto na moru, ali ne vide ni jednu plažu. Rade, žive u prenatrpanim sobama, a kad sezona završi – vraćaju se kući iscrpljeni, bez godišnjeg odmora.
A naravno, u turističkim brošurama sve izgleda savršeno: sunce, more, osmijesi. Ali ono što se ne vidi su ljudi koji čiste apartmane za sitniš, konobari koji rade po 12 sati dnevno bez slobodnog dana, ili obitelji koje godinama nisu otišle na more jer si to jednostavno ne mogu priuštiti. Ironija je što svi pričaju kako je “ljetovanje u Hrvatskoj najljepše”, a Hrvati ga sve više gledaju preko Instagrama.
Hrvatska obala je san – ali ne za nas. Ona je postala ekskluzivni proizvod za one koji imaju novca, a ne prostor za uživanje građana ove zemlje. Volim Hrvatsku, volim naše more, ali vrijeme je da si priznamo – nešto ovdje jako ne štima.
